Ne bojte se

Najčešća zapovijed u cijeloj Bibliji

Vijesti dolaze brzo. Slike još brže. Rat na jednome kraju svijeta, prijetnje na drugome, gospodarska nesigurnost, osobne nevolje – i sve to neprestano prisutno, dostupno u svakome trenutku dana i noći. Nitko od nas nije neosjetljiv. Strah je u zraku poput stalne pozadinske buke koju ponekad ni ne primjećujemo, toliko smo je navikli.

I usred svega toga ponavlja se jedna rečenica – rečenica koja se u Svetome pismu javlja češće od bilo koje druge zapovijedi.

"Ne bojte se."

Broj koji govori sam za sebe

Biblijski su stručnjaci prebrojali: u raznim oblicima – "ne boj se", "ne plašite se", "ne strahujte" – ta se zapovijed pojavljuje u Svetome pismu 365 puta. Jedan za svaki dan u godini.

Slučajnost? Možda. No i ako jest, poruka je nedvosmislena: Bog je znao da će nas strah pratiti svakoga dana. I svakoga dana htio je odgovoriti na njega.

Od Abrahama kojemu anđeo kaže "ne boj se" (Post 15,1), do Mojsija koji stoji pred Crvenim morem s egipatskom vojskom u zaleđu i govori narodu: "Ne bojte se! Stanite i gledajte spasenje Gospodnje" (Izl 14,13) – do Izaije, psalama, proroka i evanđelja. Ista rečenica. Uvijek u trenutku kada se čovjek osjeća najmanji pred silama koje ga nadilaze.

Isus i strah – što je zaista rekao

Isus u evanđeljima izgovara "ne bojte se" iznova i iznova. No vrijedi pozornije promotriti kada to izgovara – jer nije riječ o apstraktnoj filozofiji. Ta rečenica uvijek dolazi usred posve konkretne situacije.

Na moru, usred oluje. Učenici su na lađi, vjetar je jak, valovi udaraju. Isus spava. Probude ga: "Učitelju, ne mariš što propadamo?" On ustaje, utišava oluju i pita ih: "Što ste tako plašljivi? Kako to da još nemate vjere?" (Mk 4,40) Ne kori ih što su se bojali. Pita ih zašto je vjera toliko klonula.

Na vodi, kada Petar tone. Petar hoda po vodi prema Isusu, ali "vidjevši silinu vjetra, ustraši se" i počne tonuti. Isus ga hvata za ruku i kaže: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" (Mt 14,31) Ni ovdje nema osude. Samo ruka koja hvata i pitanje koje ostaje otvoreno.

Nakon uskrsnuća, ženama na grobu. Anđeo im kaže: "Ne bojte se vi! Znam da tražite Isusa Raspetoga. Nije ovdje – uskrsnuo je!" (Mt 28,5-6) I odmah potom, sam Isus susreće ih i kaže: "Ne bojte se!" (Mt 28,10) Prva Isusova rečenica nakon uskrsnuća – nije teološki govor. Jest: ne bojte se.

Psalmi – molitva koja ne prikriva strah

Sveto pismo ne traži od nas da se pretvaramo kako se ne bojimo. Psalmi su u tome pogledu izuzetno iskreni – prožeti su strahom, tugom, zbunjenošću i vapajima.

Psalam 22 počinje rečenicom koju je Isus izgovorio s križa: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Nije to rečenica čovjeka koji mirno vjeruje. To je rečenica čovjeka koji je preplašen i koji ne razumije.

No Psalam 23 – onaj čuveni – odgovara drugačije: "I kad bih hodio dolinom tame smrtne, ne bojim se zla, jer si ti sa mnom." Ne kaže: nema doline tame. Ne kaže: neće biti straha. Kaže: i kada bih hodio onuda – ti si sa mnom.

Psalam 46 svjedoči: "Bog nam je utočište i snaga, pomoć u nevoljama lako dostupna. Zato se ne bojimo ako se zemlja trese, ako se gore ruše u srce mora." Gore koje se ruše u more – to je biblijsko "najgore što može biti". I u tome najgorem – ne bojimo se.

Nije to naivnost. To je iskustvo. Iskustvo vjernika koji su prošli kroz najteže i pronašli da Bog nije otišao.

"Ne bojte se" nije "ne osjećajte strah"

Ovdje je važno biti precizan, jer se lako može krivo razumjeti.

Isus ne kaže da je strah zlo. Ne kaže da sveti ljudi ne osjećaju strah. On sam u Getsemaniju pada ničice i moli: "Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež." (Mt 26,39) To nije mirna, neustrašiva molitva. To je molitva čovjeka koji se boji.

Strah je ljudski. Strah je naravan. Strah je i koristan – upozorava na opasnost, štiti, potiče na oprez.

"Ne bojte se" nije zapovijed da ugušiš osjećaj. To je poziv da strah ne postane gospodar. Da strah ne donosi odluke umjesto razuma i vjere. Da strah ne zatvori srce, ne paralizira volju, ne preuzme kormilo života.

Razlika je između: "Osjećam strah" – što je ljudsko – i "Strah vlada mojim životom" – što je ropstvo.

Što se zbiva u svijetu – i što Bog kaže o tome

Rat je stara i okrutna stvarnost. Sveto pismo to dobro zna. Psalmi su nastajali u ratovima, izgnanstvima i razaranjima. Prorok Jeremija svjedočio je padu Jeruzalema. Izaija je proricao u sjenku asirske prijetnje. Knjiga Otkrivenja pisana je za kršćane koji su trpjeli progone.

Bog nije obećao da neće biti ratova. Nije obećao da će povijest biti lijepa. Obećao je nešto drugo: "Jer znam nakane koje imam o vama – nakane mira, a ne nesreće, da vam dam budućnost i nadu." (Jer 29,11)

Te su riječi upućene Izraelcima u babilonskome sužanjstvu – u progonstvu, daleko od domovine, u tuđoj zemlji. To obećanje ne dolazi iz ugodne sigurnosti. Dolazi iz dubine poraza.

I u toj dubini – nakane mira. Budućnost. Nada.

Ne bojte se – nego molite

Pavao u Poslanici Filipljanima daje jasnu uputu za trenutke straha: "Ne brinite ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom, sa zahvalnošću, predočujte svoje molbe Bogu. I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu." (Fil 4,6-7)

Nije rekao: ne brinite i pretvarajte se da je sve u redu. Rekao je: sve što te tišti – donesi to Bogu. Imenuj. Predoči. I u tome predočavanju – ne u razrješavanju, nego u predočavanju – dolazi mir koji nadilazi razum.

Mir koji nema logičnog objašnjenja. Koji ne dolazi zato što su se prilike promijenile. Koji dolazi zato što je teret predan Onomu koji ga može nositi.

Jedna rečenica koja sve drži

Ivan u svojoj prvoj poslanici piše: "U ljubavi nema straha; savršena ljubav izgoni strah." (1 Iv 4,18)

Ne kaže da nema straha. Kaže da ljubav izgoni strah. Kao što svjetlost razgoni tamu – ne boreći se s njom, nego jednostavno bivajući.

Savršena ljubav – Božja ljubav prema svakomu od nas, osobna, konkretna, neiscrpna – jedino je što u krajnjoj mjeri može prognati strah iz srca. Ne vijesti. Ne sigurnost. Ne nadzor nad okolnostima.

Ljubav.

I zato "ne bojte se" nije samo zapovijed. To je poziv u zajedništvo s Onim koji nas ljubi savršeno – i u čijoj ljubavi strah nema posljednju riječ.

"Mir vam ostavljam, mir vam moj dajem. Ne dajem vam ga kako ga svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši."

— Iv 14,27

Kategorija: Duhovnost · molitve.hr