IV. dio · Molitva · Što je molitva?
Isus — učitelj molitve
Isus Krist je savršeni molitelj. On nas uči kako se moliti i sam se neprestano moli za nas kod Oca.
**YOUCAT 474**: Kako se Isus molio? Isusov je život bio jedna neprestana molitva. On se povlačio na osamu da bi se molio (Mk 1,35; Lk 5,16). Molio se cijelu noć prije nego je izabrao apostole (Lk 6,12). Molio se na gori prije preobraženja (Lk 9,28-29).
Isus se molio u ključnim trenucima: - **Kod krštenja**: »Dok se molio, otvori se nebo« (Lk 3,21) - **Pred izborom apostola**: »Provede noć u molitvi Bogu« (Lk 6,12) - **Na Taboru**: »Dok se molio, lice mu se preobrazi« (Lk 9,29) - **U Getsemaniju**: »Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež; ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti« (Mt 26,39) - **Na križu**: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine« (Lk 23,34) - **Posljednje riječi**: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj« (Lk 23,46)
Isus nas uči da se molimo s povjerenjem: »Sve što u molitvi zaištete, vjerujte da ste primili, i bit će vam« (Mk 11,24). Ali molitva nije čarobna formula — ona je predanje Očevoj volji.
**YOUCAT 475**: Zašto se možemo s povjerenjem moliti? Jer nas Isus Krist uvodi u Očev život. On je naš zagovornik kod Oca (1 Iv 2,1). Duh Sveti nas uči moliti i moli se u nama »neizrecivim uzdasima« (Rim 8,26).
Blagoslov i klanjanje
Blagoslov izražava najdublji pokret kršćanske molitve: ona je susret Boga i čovjeka; u njoj se Božji Dar i čovjekovo prihvaćanje međusobno privlače i sjedinjuju. Blagoslovna molitva jest čovjekov odgovor na Božje darove: budući da Bog blagoslivlja, srce čovjekovo može uzvratiti blagoslivljajući onoga koji je izvor svakog blagoslova. Dva su temeljna oblika koji izražavaju taj pokret: nekada blagoslov uzlazi, nošen Duhom Svetim, po Kristu k Ocu (blagoslivljamo ga zato što nas je blagoslovio);94 a nekada zaziva milost Duha Svetoga, koji po Kristu silazi od Oca (koji nas blagoslivlja). Objava molitve Klanjanje je temeljni čovjekov stav, kojim se pred Stvoriteljem priznaje kao stvorenje. Ono uznosi veličinu Gospodina koji nas je stvorio96 i svemoć Spasitelja koji nas oslobađa od zla. Klanjanje je stav duha koji pred »Kraljem slave« pada ničice i smjerna šutnja pred Božjim licem koji je »uvijek od nas veći«. Klanjanje Bogu triput svetom i nadasve ljubljenom ispunja nas poniznošću ulijevajući sigurnost našim prošnjama.
Molitva prošnje
U Novom zavjetu rječnik prošnje bogat je nijansama: iskati, zahtijevati, uporno tražiti, zazivati, prositi, vapiti, pa i »boriti se u molitvi«. Ali oblik koji je najviše uobičajen, jer je i najspontaniji, jest prošnja; upravo prosidbenom molitvom izražavamo svijest o našem odnosu s Bogom: kao stvorovi, nismo svoje počelo, niti smo gospodari nevolja, a nismo ni svoj posljednji cilj; štoviše, mi kršćani znamo da se kao grešnici udaljujemo od Oca. Sama prošnja već je povratak k njemu. U Novom zavjetu nema molitava tužaljki, koje su naprotiv česte u Starom zavjetu. Premda smo još uvijek u iščekivanju te se moramo svednevice obraćati, sada je, u uskrslom Kristu, prošnja Crkve prožeta nadom. Kršćanska prošnja provire iz druge dubine, one koju sveti Pavao naziva uzdisajem: to je uzdisaj stvorenja »u porođajnim bolima« (Rim 8, 22); to je naš uzdisaj, u iščekivanju »otkupljenja našega tijela jer smo u nadi spašeni« (Rim 8, 23-24); i napokon to su »neizrecivi uzdisaji« samog Duha koji »potpomaže našu nemoć jer ne znamo što da molimo kako valja« (Rim 8, 26). Molba za oproštenje prvi je pokret prosidbene molitve (usp. carinikovu molitvu: »Milostiv budi meni grešniku«: Lk 18, 13) Ona prethodi ispravnoj i čistoj molitvi. Poniznost puna povjerenja stavlja nas u svjetlo zajedništva s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom, i jedne s drugima:100 i tada »što god ištemo, primamo od njega« (1 Iv 3, 22). Molba za oproštenjem čin je koji prethodi euharistijskom slavlju, a tako i osobnoj molitvi. ršćanska se molba, u skladu s Kristovim naučavanjem, usredotočuje u želji i u traženju Kraljevstva koje dolazi. U prošnji postoji stupnjevanje: najprije se traži Kraljevstvo, potom ono što je potrebno da se to Kraljevstvo prihvati i da se surađuje u njegovu dolasku. Ta suradnja s poslanjem Krista i Duha Svetog, a to je sada poslanje Crkve, predmet je molitve apostolske zajednice. To je molitva Pavla, uzor-apostola, koja nam očituje kako božanska skrb za sve Crkve mora prodahnjivati kršćansku molitvu. Po molitvi svaki krštenik radi na dolasku Kraljevstva. Kad se tako dijeli spasiteljska ljubav Božja, razumije se da svaka potreba može postati predmetom prošnje. Krist koji je sve preuzeo da bi sve otkupio, proslavljen je molbama koje upravljamo Ocu u njegovo Ime. Iz te sigurnosti Jakov105 i Pavao potiču na molitvu u svakoj prilici.106
Zagovorna molitva
Zagovorna molitva prosidbena je molba koja nas izbliza usklađuje s Kristovom molitvom. On je jedini Zagovornik kod Oca za sve ljude, osobito za grešnike. On »može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ, da se za njih zauzima« (Heb 7, 25). Sam Duh Sveti »zagovara za nas« i njegovo je zagovaranje »za svete« u skladu s Božjim naumima (Rim 8, 26-27). Zagovarati, iskati nešto u prilog drugoga, poslije Abrahama, vlastito je srcu koje je u suglasju s Božjim milosrđem. U vremenu Ckve, kršćansko zagovaranje sudjeluje u Kristovu: to je izražaj općinstva svetih. Onaj koji moli posredujući, ne traži samo »svoje nego i ono što se tiče drugih« (Fil 2, 4), tako daleko da moli i za one koji mu čine zlo. Objava molitve Prve su kršćanske zajednice postojano živjele taj oblik razdiobe. Apostol Pavao ih tako poziva da sudjeluju u njegovu služenju evanđelja,110 ali on i njih zagovara. Kršćansko zagovaranje ne poznaje granica: »za sve ljude [...], za sve koji su na vlasti« (1 Tim 2, 1), za progonitelje,112 za spasenje onih koji odbacuju evanđelje.113
Molitva zahvaljivanja
Zahvaljivanje daje biljeg molitvi Crkve, koja slaveći euharistiju, očituje i postaje sve više to što jest. U stvarnosti, djelom spasenja, Krist oslobađa stvorenje od grijeha i smrti da bi ga ponovo posvetio i vratio Ocu, Njemu na slavu. Zahvaljivanje udova Tijela sudjeluje u zahvaljivanju Glave. Kao u prosidbenoj molitvi, svaki događaj i svaka potreba može biti razlogom zahvaljivanja. Poslanice svetog Pavla često počinju i svršavaju zahvaljivanjem u kojem je uvijek prisutan Gospodin Isus. »U svemu zahvaljujte. Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu« (1 Sol 5, 18). »U molitvi ustrajte, bdijte u njoj sa zahvaljivanjem« (Kol 4, 2).
Molitva pohvale
Pohvala je oblik molitve koja najneposrednije priznaje Boga Bogom. Ona ga slavi radi njega samoga, i povrh svega što čini, slavi ga jer ON JEST. To je sudjelovanje u blaženstvu čistih srdaca koja Boga ljube u vjeri prije nego što ga vide u Slavi. Po njem se Duh sjedinjuje s našim duhom da svjedoči da smo djeca Božja,114 svjedoči za Sina jedinorođenoga u kojemu smo posinjeni i po kojemu slavimo Oca. Pohvala upotpunjuje druge molitvene oblike i prenosi ih onome koji im je izvor i cilj: »Bog, Otac od kojega je sve, a mi za njega« (1 Kor 8, 6). veti Luka često spominje u evanđelju divljenje i pohvale pred čudesima koja je Krist činio; on to ističe i glede djela Duha Svetoga u Djelima apostolskim: život Jeruzalemske zajednice,115 ozdravljenje hromoga po Petru i Ivanu,116 klicanje mnoštva koje slavi Boga zbog onoga što se dogodilo,117 veselje pogana iz Antiohije pizidijske koji slave »riječ Gospodnju« (Dj 13, 48). »Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama. Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu« (Ef 5, 19). Kao i nadahnuti pisci Novog zavjeta, prve kršćanske zajednice ponovo čitaju knjigu Psalama slaveći u njima Kristovo otajstvo. U novosti Duha one skladaju himne i duhovne pjesme nadahnjujući se nečuvenim događajem što ga je Bog ostvario u svom Sinu: njegovim Utjelovljenjem, njegovom smrću kojom je pobijedio smrt, Uskrsnućem, Uzašašćem sebi zdesne. Od tog »čuda« čitave Ekonomije spasenja uzdiže se doksologija, pohvala Bogu. Otkrivenje, Objava »događaja koji će se dogoditi ubrzo«, zasniva se na himnima nebeskog bogoslužja,121 ali i na zagovoru »svjedoka« (mučenika). Proroci i sveci, svi koji bijahu ubijeni na zemlji zbog svjedočenja za Isusa,123 silno mnoštvo onih, koji su došli iz velike nevolje i pred nama pošli u Kraljevstvo, pjevaju hvale u slavu Onoga koji sjedi na Prijestolju i Jaganjca. U zajedništvu s njima i zemaljska Crkva u vjeri i u kušnji pjeva te svečane pjesme. Vjera se, u prošnji i u zagovoru, nada protiv svake nade i zahvaljuje »Ocu svjetlosti«, od kojega dolazi »svaki savršeni dar«. Tako je vjera čista pohvala. Euharistija sadrži i izražava sve molitvene oblike: ona je »čisti prinos« cijeloga Kristova Tijela u slavu njegova Imena. Prema tradicijama Istoka i Zapada, ona je »žrtva hvale«. Objava molitve Ukratko