Molitva Crkve

Oče naš se od početka moli u zajednici. Već u prvim stoljećima kršćani su ovu molitvu molili tri puta dnevno — ujutro, u podne i navečer.

U liturgiji, Oče naš ima posebno mjesto: moli se na svakoj svetoj misi, neposredno prije svetoga pričesti. Time se pokazuje da je euharistija odgovor na naše molbe — Bog nam daje »kruh svagdanji« u tijelu svoga Sina.

Oče naš se moli i kod krštenja — novokrštenici prvi put izgovaraju ovu molitvu kao znak da su postali Božja djeca. To je bio poseban trenutak u ranoj Crkvi: katekumeni (oni koji su se pripremali za krst) nisu smjeli čuti Oče naš prije krštenja!

U redovničkim zajednicama, Oče naš se moli u svakom Časoslovu — jutarnjoj, dnevnoj i večernjoj molitvi. Ova molitva ritmiziira dan i posvećuje svaki trenutak.

»Kad molimo Oče naš, ne samo da od Boga tražimo ono što nam je potrebno, nego se i oblikujemo prema njegovoj volji.« — Sv. Ciprijan