Vjera, nada i ljubav u molitvi

Tri teologalne kreposti — vjera, nada i ljubav — su motor i temelj svake molitve.

**Vjera** nas otvara za Boga. Bez vjere molitva postaje tek prazna formula. »Bez vjere nemoguće je biti Bogu ugodan« (Heb 11,6). Vjera u molitvi znači: vjerujem da me Bog sluša, da mu je stalo do mene, da može i želi djelovati.

**Nada** nas drži kad je molitva suha i teška. Ponekad se čini da Bog šuti, da ne odgovara, da smo sami. Tada nada govori: »Čekaj Gospodina, budi hrabar, srce nek ti ojača, čekaj Gospodina!« (Ps 27,14). Nada je sidrište duše (usp. Heb 6,19).

**Ljubav** je vrhunac. »Kad bih govorio jezike ljudske i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi« (1 Kor 13,1). Ljubav nas tjera da se molimo za druge — za bolesne, za grešnike, za neprijatelje. Zagovorništvo — molitva za druge — je najčišći izraz ljubavi.

**YOUCAT 479**: Koje su osnovne forme molitve? Pet osnovnih oblika: blagoslov i klanjanje, prošnja, zagovor, zahvala i hvala. Ovi oblici nisu odvojeni — u dobroj molitvi isprepliću se svi.

- **Blagoslov**: Bog nas blagoslivlja i mi blagoslivljamo Boga (»Blagoslovljen Bog!«) - **Klanjanje**: Padamo ničice pred Bogom u poniznosti - **Prošnja**: Tražimo od Boga ono što nam je potrebno - **Zagovor**: Molimo za druge — to je molitva ljubavi - **Zahvala**: Zahvaljujemo za sve što smo primili - **Hvala**: Slavimo Boga jednostavno zato što je Bog