Vjerujem u Boga Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje

Vjerujem u Boga

Prvo i najvažnije ispovijedanje naše vjere: »Vjerujem u jednoga Boga.«

Ukratko: Ispovijedanje vjere u jednoga Boga.

Vjerujem u jednoga Boga

Simbolom vjere ispovijedamo da je Bog »jedini«: nema drugoga Boga osim njega. »Slušaj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedini!« (Pnz 6,4). »Najviše biće mora biti jedincato, tj. neusporedivo. Ako Bog nije jedini, on nije Bog« (Tertulijan). Bog je objavom svojega Imena objavio sebe: on je jedini istiniti Bog koji daje bitak i smisao svemu.

Bog objavljuje svoje Ime

Bog se objavio Mojsiju kao živi Bog: »Ja sam Bog tvoga oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev« (Izl 3,6). Bog objavljuje svoje tajanstveno Ime: JHVH – »Ja sam koji jesam« ili »Ja jesam«. To božansko Ime je otajstveno kao što je Bog otajstvo. Ono je ujedno ime objave i odbijanje imena: upravo je to najprikladniji način izricanja Boga kao onoga koji beskonačno nadilazi sve što možemo shvatiti ili reći.

Bog, Onaj koji jest, Istina je i Ljubav

Bog je punina Bitka i svake savršenosti, bez početka i bez svršetka. Dok su sva stvorenja od njega primila sve što jesu i imaju, on jedini jest po sebi i od sebe je sve što jest. Bog je Istina sama, njegove riječi ne mogu varati. »Bog je Svjetlost i tame u njemu nema nikakve« (1 Iv 1,5). Bog je Ljubav: u punini vremena Otac je poslao svoga jedinorođenoga Sina i Duha Svetoga da otkrije kako je on sam vječna razmjena ljubavi.

Značenje vjere u jedinoga Boga

Vjerovati u Boga, Jedinoga, znači: spoznati Božju veličinu i veličanstvo; živjeti u zahvaljivanju; spoznati jedinstvo i istinsko dostojanstvo svih ljudi; dobro koristiti stvorene stvari; uzdati se u Boga u svim okolnostima, i u nevoljama.

Otac

Otac je prva Osoba Presvetoga Trojstva. Ispovijedamo da je Bog Otac.

Ukratko: Otac – prva Osoba Trojstva.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga

Kršćani se krste »u ime Oca i Sina i Duha Svetoga« (Mt 28,19). Otajstvo Presvetoga Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i kršćanskog života. To je otajstvo Boga u sebi samome. Ono je izvor svih ostalih otajstava vjere i svjetlo koje ih obasjava.

Objava Boga kao Trojstva

Otac se očituje po Sinu: »Nitko ne pozna Sina doli Otac i nitko ne pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti« (Mt 11,27). Isus objavljuje da je Bog »Otac« u nečuvenom smislu: ne samo kao Stvoritelj, nego od vijeka Otac u odnosu prema svom jedinorođenom Sinu. Duh Sveti, kojega Otac šalje u Sinovo ime, i Sin od Oca, uvodi u svu istinu (Iv 16,13).

Presveto Trojstvo u nauku vjere

Crkva se poslužila filozofskim pojmovima da bi formulirala nauk o Trojstvu: »supstancija« (ili »bit«) za označavanje božanskog bića u njegovom jedinstvu, »osoba« (ili »hipostaza«) za označavanje Oca, Sina i Duha Svetoga u njihovoj stvarnoj razlici među sobom, »relacija« za označavanje toga da se njihova razlika temelji na odnosima jednih prema drugima.

Božansko djelovanje i trojstvena slanja

Cijelo božansko djelovanje zajedničko je trima Osobama. Kao što imaju jednu istu narav, tako imaju jednu istu djelatnost. No u zajedničkom božanskom djelovanju svaka se Osoba očituje po onome što joj je vlastito u Trojstvu, osobito u božanskim poslanjima Utjelovljenja Sina i darivanja Duha Svetoga.

Svemogući

Od svih božanskih svojstava samo se Božja svemoć spominje u Simbolu vjere: ispovijedati je od velikog značenja za naš život. Vjerujemo da je ta svemoć sveopća i tajanstvena – Bog slobodno i mudro upravlja svemirom. »Sve što hoće, Bog čini« (Ps 115,3). Božja svemoć nije samovoljna: u Bogu su moć, volja i dobrota jedno te isto. Otajstvo Božje prividne nemoći: »Bog Otac je pokazao svoju svemoguću snagu na najotajstveniji način dragovoljnim ponižavanjem i uskrsnućem svoga Sina, čime je pobijedio zlo.«

Ukratko: Božja svemoć je sveopća, tajanstvena i očitovana u Kristu.

Stvoritelj

»U početku stvori Bog nebo i zemlju« (Post 1,1). Stvaranje je temelj svih Božjih spasonosnih nauma.

Ukratko: Bog Stvoritelj neba i zemlje.

Kateheza o stvaranju

Kateheza o stvaranju od temeljne je važnosti. Tiče se samih temelja ljudskoga i kršćanskog života: objašnjava odgovor kršćanske vjere na pitanja koja si čovjek postavlja: »Odakle dolazimo?« »Kamo idemo?« »Odakle nam je počelo?« »Kuda idemo?« »Odakle dolazi i kamo ide sve što postoji?«

Stvaranje – djelo Svetoga Trojstva

Vjerujemo da je Bog za stvaranje nepotreban nikome. Stvaranje nije ni nužna emanacija božanske supstancije. Bog slobodno stvara »iz ničega«. Stvaranje je zajedničko djelo Presvetoga Trojstva.

Svijet je stvoren na slavu Božju

Bog je stvorio svijet da pokaže i priopći svoju slavu. Slava Božja jest da se ostvari to očitovanje i to priopćivanje Božje dobrote, radi čega je svijet stvoren. Krajnji cilj stvaranja jest da Bog, »Stvoritelj svih bića, napokon postane sve u svemu, pribavljajući ujedno svoju slavu i našu sreću« (AG 2).

Otajstvo stvaranja

Bog stvara mudrošću i ljubavlju, slobodnim činom volje. Svijet nije proizvod neke nužnosti, slijepe sudbine ili slučaja. Vjerujemo da on proizlazi iz slobodne volje Boga koji je htio stvorenjima dati udioništvo u svom bitku, mudrosti i dobroti. Bog stvoreni svijet uzdržava u bitku, daje mu da djeluje i vodi ga prema dovršenju.

Bog ostvaruje svoj naum: providnost Božja

Stvaranje ima vlastitu dobrotu i savršenost, ali nije izišlo iz Stvoriteljevih ruku potpuno dovršeno. Bog ga vodi prema krajnjem savršenstvu koje mu valja postići. Tu brigu kojom Bog vodi stvorenje prema njegovu savršenstvu zovemo božanskom providnošću. Providnost se odnosi na sve, od najmanjih stvari do velikih svjetskih zbivanja. Isus traži djetinji prepust providnosti nebeskoga Oca koji se brine za sve potrebe svoje djece.

Nebo i zemlja

Simbolom vjere ispovijedamo da je Bog stvorio nebo i zemlju, tj. sve vidljivo i nevidljivo, duhovski i tvarni svijet – anđele i materijalnu tvar.

Ukratko: Bog je stvorio vidljivi i nevidljivi svijet.

Anđeli

Postojanje anđela – istina vjere. Sveto pismo svjedoči o njima, a jednako i Predaja. Anđeli su duhovska stvorenja, neprestano slave Boga i služe njegovu spasonosnom naumu. Svaki vjernik ima anđela čuvara: »Svaki vjernik ima uza sebe anđela zaštitnika i pastira da ga vodi u životu« (sv. Bazilije Veliki).

Vidljivi svijet

Bog je stvorio vidljivi svijet u svemu bogatstvu, raznolikosti i redu. Svako stvorenje ima vlastitu dobrotu i savršenost. Čovjek treba poštivati vlastitu dobrotu svakog stvorenja da se kloni neuredne uporabe stvari. Razna stvorenja, sva u svojoj vlastitoj biti, ogledalo su beskonačne Božje mudrosti i dobrote.

Čovjek

»Na sliku Božju, na sliku svoju stvori ga, muško i žensko stvori ih« (Post 1,27). Čovjek zauzima jedinstven položaj u stvaranju.

Ukratko: Čovjek stvoren na sliku Božju.

Na sliku Božju

Od svih vidljivih stvorenja jedino je čovjek sposoban spoznati i ljubiti svoga Stvoritelja. Jedino je on pozvan da spoznajom i ljubavlju dijeli Božji život: za to je stvoren i to je temeljni razlog njegova dostojanstva. Čovjek je stvoren »na sliku Božju« jer je sposoban za istinu i slobodu, za spoznaju i ljubav.

Jedan tijelom i dušom

Ljudska osoba, stvorena na sliku Božju, biće je ujedno tjelesno i duhovno. Biblijski izvještaj to izražava simboličkim govorom kad kaže: »Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskoga i u nosnice mu udahne dah života« (Post 2,7). Čovjek je dakle čitav od Boga htjen. Duša ne dolazi od roditelja, nego je neposredno od Boga stvorena i besmrtna je.

Muško i žensko stvori ih

Muškarac i žena stvoreni su, tj. htjeni od Boga u savršenoj jednakosti kao ljudske osobe s jedne strane, a s druge strane u njihovu bitku muškoga i ženskoga. Bog ih je stvorio jedno za drugo: ne dva nepotpuna polovična bića, nego Bog ih je stvorio za zajednicu osoba u kojoj jedno može biti »pomoć« drugome.

Čovjek u raju

Čovjek je živio u raju: bio je u prijateljstvu s Bogom i u skladu sa samim sobom i sa stvorenjem oko sebe. To stanje nadilazi naše iskustvo, ali vjera ga prepoznaje. Crkva uči da su praroditelji bili u stanju izvorne svetosti i pravednosti, a milost izvorne svetosti bila je sudjelovanje u božanskom životu.

Pad

Čovjek je, kušan od đavla, dopustio da u svome srcu zamre povjerenje prema svom Stvoritelju i zloupotrijebivši svoju slobodu, nije poslušao Božju zapovijed. U tom se sastoji prvi grijeh čovjeka. Svaki je grijeh nakon njega neposlušnost prema Bogu i nedostatak povjerenja u njegovu dobrotu.

Ukratko: Istočni grijeh – čovjek je neposluhom izgubio izvornu svetost.

Gdje je obilovao grijeh, preobilovalo je milost

Stvarnost grijeha ne može se razumjeti bez odnosa prema Božjem naumu. Gdje je obilovao grijeh, preobilovalo je milost (Rim 5,20). Poruka o padu otkriva se potpuno tek u svjetlu Kristovog otkupljenja. Moramo poznavati Krista kao izvor milosti da bismo spoznali Adama kao izvor grijeha.

Pad anđelâ

Đavao i drugi zlodusi od Boga su stvoreni po prirodi dobri, ali su sami od sebe postali zli. Pismo govori o grijehu palih anđela. Njihov »pad« sastoji se u slobodnom izboru tih stvorenih duhova koji su korjenito i neopozivo odbili Boga i njegovo kraljevstvo. Sotona je »otac laži« (Iv 8,44).

Istočni grijeh

Adam i Eva su počinili osobni grijeh, ali taj grijeh pogađa ljudsku narav koju oni prenose u palom stanju. To je grijeh koji će se prenijeti na čitavo čovječanstvo širenjem, tj. prenošenjem ljudske naravi lišene izvorne svetosti i pravednosti. Zato se istočni grijeh zove »grijeh« u analognom smislu: grijeh »stečen« a ne »počinjen«, stanje a ne čin.

Ti ga nisi prepustio vlasti smrti

Bog nije napustio čovjeka nakon pada. Naprotiv, zove ga i otajstveno mu unaprijed navješćuje pobjedu nad zlom i podizanje iz pada (Post 3,15). Taj odlomak iz Knjige Postanka nazivan je »Protoevanđeljem«. Božji naum spasenja se nastavlja unatoč grijehu – objava u Starom zavjetu pripravlja dolazak Krista, Otkupitelja svijeta.