I. dio · Vjera · Uskrsnuće tijela i Život vječni

Vjerujem u život vječni

4 min čitanja KKC 1020-1065

Kršćanin koji sjedinjuje vlastitu smrt s Isusovom smrću gleda na smrt kao na dolazak k Njemu i na ulazak u vječni život.

Posebni sud: Svaki čovjek prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu plaću odmah po smrti, na posebnom sudu koji odmjerava njegov život u odnosu prema Kristu — bilo prolazeći kroz čišćenje, bilo odmah ulazeći u nebesko blaženstvo, bilo odmah se osuđujući za vječnost.

Nebo: Oni koji umiru u milosti Božjoj i bez ikakve ljage grijeha ulaze u savršeno blaženstvo — zauvijek žive s Kristom, licem u lice gledaju Boga (visio beatifica). Nebo je konačni cilj i ispunjenje najdubljih čežnji čovjeka, stanje vrhovnog i konačnog blaženstva.

Čistilište: Oni koji umiru u Božjoj milosti, ali još nisu potpuno čisti, prolaze nakon smrti kroz čišćenje (purgatio) kako bi postigli svetost potrebnu za ulazak u nebesku radost. Crkva preporučuje molitvu za pokojne, mise zadušnice, milostinje i pokore u njihovu korist.

Pakao: Umrijeti u smrtnom grijehu, ne pokajati se i ne prihvatiti milosrdnu Božju ljubav, znači ostati zauvijek odvojen od Boga — to je pakao. Bog ne predodređuje nikoga za pakao; za to je potreban slobodan, svjesni izbor protiv Boga do kraja. Crkva moli da nitko ne bude izgubljen: »Gospodine, ne dopusti da se ikad rastavim od tebe.«

Posljednji sud: Na kraju vremena Krist će doći u slavi i svi će uskrsnuti — pravedni i nepravedni. Tada će se pred svima objaviti posljedice svakoga djela i čina. Posljednji sud otkrit će puni smisao čitave povijesti — svako dobro i svako zlo bit će izneseno na vidjelo. Bog će biti »sve u svemu« (1 Kor 15,28).

Nova nebesa i nova zemlja: Na kraju vremena Kraljevstvo Božje postići će svoju puninu. Sveopće uskrsnuće i proslavljenje duša i tijela, obnova svega stvorenja — to je konačna nada Crkve. »Evo, sve činim novo!« (Otk 21,5). Amen.

Nebo, čistilište i pakao

Nebo je savršeno zajedništvo s Bogom — konačni cilj ljudskoga života. Oni koji umiru u Božjoj milosti žive u vječnom blaženstvu: »Vidjet ćemo ga kakav jest« (1 Iv 3,2). Nebo nije apstraktno stanje, nego osobni susret s Bogom — »blaženo gledanje« (visio beatifica). U nebu su sveci, Marija, anđeli — živa zajednica ljubavi. Čistilište je stanje čišćenja za one koji umiru u milosti Božjoj, ali još nisu potpuno sveti. Čistilište nije kazna, nego proces čišćenja — ljubav Božja dovršuje ono što u nama nije dovršeno. Crkva preporučuje molitve za pokojne, posebno svetu misu. Pakao je stanje konačne odvojenosti od Boga — onih koji slobodno i svjesno odbacuju Boga do kraja. Bog ne predodređuje nikoga za pakao; za to je potreban potpuno slobodan, svjesni, ustrajni odabir protiv Boga. »Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni« (Mt 25,41). Crkva ne izjavljuje ni za koga da je u paklu, ali nas upozorava na ozbiljnost slobodnog izbora.

Posljednji sud i nova stvorenja

Na kraju vremena, pri ponovnom Kristovom dolasku, svi mrtvi će uskrsnuti i pred Kristom će se odvijati Posljednji sud. Tada će se objaviti puni smisao svakoga djela, svake misli, svake riječi — i njihov utjecaj na druge ljude i na čitavu povijest. »Kad dođe Sin Čovječji u slavi svojoj... sjest će na prijestolje slave svoje i odvojit će jedne od drugih« (Mt 25,31-33). Kriterij suda je ljubav: »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste« (Mt 25,40). Duhovna i tjelesna djela milosrđa bit će mjerilo po kojemu će se suditi svakom čovjeku. Nova nebesa i nova zemlja: Nakon Posljednjeg suda cijeli svemir bit će obnovljen. »Vidjeh novo nebo i novu zemlju« (Otk 21,1). Materijalni svijet neće biti uništen nego preobražen — oslobođen od ropstva propadljivosti, sudionik u slavi Božje djece. Čitavo stvorenje čeka »otkupljenje tijela« (Rim 8,23). Amen — posljednja riječ Simbola vjere. Hebrejski »amen« znači »čvrsto«, »istinito«, »tako je«. Tim »Amen« kršćanin potvrđuje čitavo ispovijedanje vjere — od prvoga članka »Vjerujem u Boga« do posljednjeg »Život vječni«.