I. dio · Vjera · Svetu Crkvu katoličku i Oproštenje grijeha
Crkva u Božjem naumu
Riječ »Crkva« (grč. ekklesia) znači »saziv« — poziv upućen svim ljudima da se okupe. U kršćanskoj uporabi označava liturgijski skup, mjesnu zajednicu i sveopću zajednicu svih vjernika.
Crkva ima svoj izvor u Presvetom Trojstvu. Njezin je pralik u Božjem naumu od vječnosti. Pripravljena u Starom savezu, ustanovljena riječima i djelima Isusa Krista, očitovana izlijevanjem Duha Svetoga, dovršit će se u nebeskoj slavi.
Crkva je vidljivi znak i oruđe unutarnjeg zajedništva s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda. Ona je istodobno vidljiva zajednica i duhovna stvarnost, zemaljska Crkva i Crkva obdarena nebeskim darovima. Ova dva vida tvore jednu složenu stvarnost: ljudski i božanski element. To je njezino otajstvo koje samo vjera može prihvatiti.
Slike Crkve u Svetom pismu: ovčinjak, njiva, Božja građevina, Jeruzalem odozgor, naša majka, Zaručnica Jaganjčeva. Najvažnije slike: Crkva je Tijelo Kristovo (svi su vjernici udovi, a Krist je Glava), Narod Božji (izabrani od Boga, rasut po cijelom svijetu ali ujedinjen u jednoj vjeri) i Hram Duha Svetoga (u njoj prebiva Duh Sveti).
Narod Božji, Tijelo Kristovo, Hram Duha
Crkva je Narod Božji: pripada joj se po vjeri u Krista i po krštenju. Ovaj narod ima za Glavu Isusa Krista, za stanje dostojanstvo Božje djece, za zakon novu zapovijed ljubavi, za poslanje biti sol zemlje i svjetlo svijeta, za cilj Kraljevstvo Božje. Crkva je Tijelo Kristovo: Krist je Glava, a svi krštenici su udovi toga Tijela. Različitost službi i karizmi ne ruši jedinstvo nego ga obogaćuje. »Mnogi smo jedno tijelo u Kristu« (Rim 12,5). Jedinstvo Glave i udova čini da se Crkva može nazvati »totus Christus« — potpuni Krist. Crkva je Hram Duha Svetoga: »Zar ne znate da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?« (1 Kor 3,16). Duh daje Crkvi raznolike darove, hijerarhijske i karizmatske, i njima je vodi i ukrašava svojim plodovima.