I. dio · Vjera · Isus Krist je trpio pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan

Isus je umro raspet na križu

2 min čitanja KKC 595-623

Isusova je smrt na križu bila istodobno nasilni čin ljudskoga grijeha i dio Božjega otajstvenog plana spasenja. »Predani po ustanovljenoj odluci i promislu Božjem« (Dj 2,23). Bog je dopustio čine koji su proizišli iz zaslijepljenosti i grijeha da bi ostvario svoj plan spasenja.

Isus nije bio pasivna žrtva, nego je slobodno prihvatio muku i smrt. »Nitko mi ne oduzima život; ja ga sam od sebe dajem« (Iv 10,18). Na Posljednjoj večeri anticipirao je slobodno prikazanje svoga života: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje« (Lk 22,19). Molitva u Getsemanskom vrtu pokazuje kako je ljudska volja Sina Božjeg pristala uz Očevu volju spasenja.

Krist je »umro za naše grijehe po Pismima« (1 Kor 15,3). Crkva naučava da je Krist, Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta, ponudio sam sebe Ocu za naše grijehe. To je žrtva pomirenja. Krist nije došao da osudi, nego da spasi i pomiri čovječanstvo s Bogom. »Po poslušnosti jednoga mnogi će postati pravednici« (Rim 5,19).

Isusova otkupiteljska smrt ispunja Izaijino proroštvo o Sluzi patniku. »Bolesti naše on je ponio i naše je boli na se uzeo« (Iz 53,4). On, koji nije znao grijeha, Bog ga je »za nas učinio grijehom« (2 Kor 5,21). Isusova krv je krv Novoga saveza, prolivena za mnoge na otpuštenje grijeha.

Sudjelovanje u Kristovoj žrtvi: Marija, njegova majka, na jedinstven je način sudjelovala u muci svog Sina. Stajala je uz križ i pristala na žrtvovanje Sina kojega je rodila. Apostoli su pobjegli, samo je Ivan ostao. Crkva časti Mariju kao Majku bolova (Mater dolorosa).

Otkupiteljska žrtva

Kristova smrt je žrtva Paschalnog Jaganjca koji ostvaruje konačno otkupljenje ljudi. Ona je ujedno žrtva Novoga saveza, kojom čovjek nanovo uspostavlja zajedništvo s Bogom — oslobođen od grijeha. »Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3,16). Isusova smrt na križu jedina je žrtva koja može pomiriti čovječanstvo s Bogom. Ona nije stvar slučaja ili ljudske nepravde samo — ona je otajstvo Božjega nauma. Posljednja večera anticipira križ: Isus ustanovljuje euharistiju i daje joj smisao žrtvenog prikazanja. »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha« (Mt 26,28). Svaka sveta misa uprisutnjuje tu jedinstvenu žrtvu.