I. dio · Vjera · Isus Krist je trpio pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan
Isus Krist je bio pokopan
Krist je zaista umro i bio pokopan. Njegovo tijelo položeno je u grob. Velika subota — dan Kristova počivanja u grobu — najtiši je dan liturgijske godine. Crkva rozmatara tu tišinu i »sišašće nad pakao«: Krist je sišao u podzemlje da oslobodi pravedne Staroga saveza i otvori im vrata neba.
»Sišao nad pakao« — taj članak Simbola vjere znači da je Isus zaista umro i da je svojom smrću pobijedio smrt i đavla, »koji je imao vlast nad smrću« (Heb 2,14). Umrli Krist, u osobnom sjedinjenju sa svojom božanskom osobom, sišao je u Podzemlje. On je navijestio evanđelje duhovima koji su bili u tamnici (usp. 1 Pt 3,18-19). Silazak nad pakao potpuno ispunjenje je evanđeoskog navještaja spasenja. Krist je prošao čitavim iskustvom smrti da bismo ga mi mogli slijediti čitavim putem života.
Silazak nad pakao
Članak vjere »sišao nad pakao« znači da je Isus zaista iskusio smrt i da je svojom smrću pobijedio onoga koji je imao vlast nad smrću, to jest đavla (Heb 2,14). Sišavši u Podzemlje (Šeol), Krist je oslobodio pravedne koji su od Abrahama do njega čekali Otkupitelja. Ovo nije »pakao« u smislu vječne osude, nego boravljište mrtvih (Šeol) — mjesto čekanja. Krist je »navijestio evanđelje i duhovima u tamnici« (1 Pt 3,19). Otajstvo Velike subote — dana kad je Krist ležao u grobu — jest otajstvo tišine i čekanja, ali i pobjede nad smrću koja se još ne vidi.