IV. dio · Molitva · Put molitve
Usmena molitva
Usmena molitva je prvi i najosnovniji oblik molitve. To je molitva riječima — vlastitim ili naučenim.
**YOUCAT 481**: Što je usmena molitva? Usmena molitva je molitva izgovorena glasno ili u sebi. Isus nas ju je sam učio — »Oče naš« je usmena molitva. Crkva ima bogato blago usmenih molitvi: Zdravo Marijo, Vjerovanje, krunica, litanije i mnoge druge.
Usmena molitva nije »manje vrijedna« od kontemplacije. Sam Isus se molio psalmima — koji su usmene molitve. Ali usmena molitva mora biti i molitva srca. Isus upozorava: »Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene« (Mt 15,8).
Kako se dobro usmeno moliti: - **Polako**: Ne žuri. Svaka riječ neka ima težinu. - **Pozorno**: Razmišljaj o tome što izgovaraš. - **S povjerenjem**: Govori Bogu kao Ocu koji te sluša. - **Cijelim tijelom**: Stav tijela izražava stav duše — klečanje, sklopljene ruke, križ na čelu.
Poznate usmene molitve: Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu, Anđele Božji, Vjeru u Boga, Deset zapovijedi, Djela vjere/nade/ljubavi, Ispovijest grijeha, Litanije…
Usmena molitva kao glas srca
Bog govori čovjeku svojom Riječju. Naša se molitva oblikuje riječima, misleno ili usmeno. No, najvažnije je da srcem budemo uz Onoga komu se molitvom obraćamo. »Da bi nam molitva bila uslišana, ne ovisi o količini riječi već o gorljivosti naših duša.« Usmena molitva nužna je u kršćanskom životu. Učenike, koje je privukao svojom tihom molitvom, Učitelj uči usmenoj molitvi: Očenaš. Isus nije molio samo liturgijske molitve sinagoge. Evanđelja nam ga pokazuju kako podiže glas da izrekne osobnu molitvu, od blagoslova kojim kliče Ocu3 do tjeskobe u Getsemanskom vrtu. Ta potreba, da unutarnjoj molitvi pridružimo osjetila, odgovara zahtjevu naše ljudske naravi. Mi smo tijelo i duh, te osjećamo potrebu da izvanjski izrazimo čuvstva. Valja moliti cijelim svojim bićem da svojoj prošnji damo svu moguću snagu. Ta potreba odgovara također božanskom zahtjevu. Bog traži klanjatelje u Duhu i Istini, i prema tome molitvu koja se uzdiže živa iz dubina duše. On također želi izvanjski izraz koji unutarnjoj molitvi pridružuje tijelo, da mu molitva iskaže potpuno štovanje svime na što On ima pravo. Budući da je izvanjska i tako posvema ljudska, usmena je molitva u pravom smislu riječi molitva mnoštva. No, ni najunutarnjija molitva ne može zanemariti usmene molitve. Molitva postaje unutarnja u mjeri u kojoj smo svjesni Onoga »komu govorimo«. Usmena molitva biva tada prvi oblik kontemplativne molitve. sv. 3 (Burgos 1916) str. 122. Život molitve