I. dio · Vjera · Čovjekov odgovor Bogu
Vjerujemo
Vjera nije izolirani čin. Nitko ne može sam od sebe vjerovati kao što nitko ne može sam od sebe živjeti. Vjera je uvijek crkvena vjera. Crkva je majka svih vjernika: »Nitko ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za Majku« (sv. Ciprijan).
»Vjerujem« — »Vjerujemo«: Oba izraza su nerazdvojiva. Vjera je osobni čin — osobni slobodni odgovor na Božji poziv. Ali vjera je također zajednički čin — Crkva vjeruje. Vjera Crkve prethodi, rađa i hrani osobnu vjeru svakog pojedinca. Crkva svoju vjeru ispovijedamo zajednički u Simbolu vjere (Credu): »Vjerujem u jednoga Boga...«
Simboli vjere: Tijekom povijesti Crkva je sažela svoju vjeru u kratke, normirane formulacije — simbole vjere. Najvažniji su Apostolski simbol vjere (Apostolicum) i Nicejsko-carigradski simbol vjere. Apostolski simbol vjere — najstariji rimski krsni simbol — smatra se vjernim sažetkom apostolske vjere. Nicejsko-carigradski simbol nastao je na prva dva ekumenska sabora (Nicea 325. i Carigrad 381.) i koristi se u liturgiji i danas.
Simbol vjere dijeli se na tri dijela: prvi govori o Bogu Ocu i divnom djelu stvaranja, drugi o Isusu Kristu i otajstvu otkupljenja, treći o Duhu Svetom, izvoru i počelu posvećenja. To su »tri poglavlja našega krsnog pečata« (sv. Irinej Lionski).
Govor vjere: Vjera se ne može izraziti jednom formulom. Vjera je živi odnos s Bogom koji nadilazi svaki izraz, ali ipak traži riječi — ispovijest, svjedočanstvo, naviještanje. »Vjerujem srcem da se opravdam, a ustima ispovijeda da se spasim« (Rim 10,10).
Pogledaj, Gospodine, vjeru Crkve svoje
Vjera Crkve prethodi, rađa, nosi i hrani našu vjeru. Crkva je majka svih vjernika. »Nitko ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za Majku« (sv. Ciprijan). Vjera se rađa u zajednici — prima se po krštenju u zajednici vjernika. »Vjerujem« — osobni čin: svaki kršćanin može i mora reći »Vjerujem«, osobno prianjajući uz Boga. Ali ta osobna vjera uvijek je vjera Crkve: »Vjerujem« moguće je samo jer Crkva najprije kaže »Vjerujemo«. Crkvena vjera čuva pojedinca od subjektivizma i proizvoljnosti. Osobna vjera bez crkvene bila bi privatna religija; crkvena vjera bez osobne bila bi prazna forma. Obje su nerazdvojive: osobna i zajednička vjera tvore jedno. U liturgiji krštenja: »Što tražiš od Crkve Božje?« — »Vjeru.« — »Što ti vjera daje?« — »Život vječni.« Ovaj dijalog pokazuje da je vjera dar koji se prima u zajednici i koji vodi prema vječnom životu.
Govor vjere
Vjeru ne ispovijedamo samo unutar srca — ispovijedamo je riječima, djelima, svjedočanstvom. »Vjerujem srcem da se opravdam, a ustima ispovijedam da se spasim« (Rim 10,10). Simbol vjere (Credo) je formalizirani govor vjere. Apostolski simbol i Nicejsko-carigradski simbol sažimaju cjelokupnu vjeru u kratkim, točnim formulacijama. Ti simboli nisu samo povijesni dokumenti — oni su živi izraz vjere koji se moli u liturgiji svakoga dana. Apostolski simbol vjere: dvanaest članaka koji odgovaraju dvanaestorici apostola. Nicejsko-carigradski simbol: nastao na saborima u Niceji (325.) i Carigradu (381.) — opširniji, teološki precizniji, koristi se u nedjeljnoj misi. Govor vjere uvijek je analogijski — naše riječi ne mogu potpuno obuhvatiti božansko otajstvo, ali ga mogu istinito, premda nesavršeno, izraziti. Bog nadilazi svaki naš pojam i svaku predodžbu.
Samo jedna vjera
»Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje« (Ef 4,5). Postoji samo jedna vjera — jer postoji samo jedan Bog, jedna Objava, jedan Krist, jedan Duh, jedna Crkva. Jednost vjere ne znači uniformnost. U Crkvi postoji legitimna raznolikost u teologiji, duhovnosti, liturgijskim obredima, kanonskom pravu. Ali vjera je jedna — isti sadržaj vjere ispovijeda se u svim kulturama, svim jezicima, svim naraštajima. Vjera je dragocjena — dragocjenija od zlata: »Da prokušanost vaše vjere, dragocjenija od propadljivoga zlata... bude na hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista« (1 Pt 1,7). Vjera je dar koji treba čuvati, hraniti i prenositi. »Pazi na lijepi poklad!« (2 Tim 1,14). Čuvati vjeru znači živjeti je, slaviti je u liturgiji, moliti je, naviještati je i svjedočiti je djelima ljubavi. Vjera koja ne postaje ljubav, mrtva je vjera: »Vjera bez djela je mrtva« (Jak 2,26).