I. dio · Vjera · Bog ide ususret čovjeku
Prenošenje božanske Objave
Bog hoće da svi ljudi budu spašeni i dođu do spoznaje istine (1 Tim 2,4). Zato je potrebno da se Kristova objava prenosi i čuva kroz sve naraštaje. To se ostvaruje na dva načina: usmenom Predajom (Tradicijom) i Svetim pismom. Oboje tvore jedan sveti polog vjere.
Apostolska Predaja: Apostoli su ono što su primili od Krista i naučili od Duha Svetoga prenijeli dvojako: usmenom propovijedanju i pisanim spisima (koji su postali knjige Novoga zavjeta). Ta apostolska Predaja nastavlja se u Crkvi po nasljedovanju biskupa — neprekidnom lancu od apostola do danas. »Ono što su apostoli predali, obuhvaća sve što pridonosi svetom življenju Božjeg naroda i rastu vjere« (DV 8).
Predaja je živa: Ona nije mrtva pohrana prošlosti, nego živi proces rasta u razumijevanju vjere pod vodstvom Duha Svetoga. »Raste, naime, razumijevanje predanih stvari i riječi« — bilo razmatranjem vjernika, bilo proučavanjem teologa, bilo naučavanjem učiteljstva (DV 8).
Odnos Predaje i Pisma: Sveta Predaja i Sveto pismo čvrsto su među sobom povezane i prožete. Oboje izviru iz istoga božanskog izvora i tvore jednu cjelinu. Pismo je Božja riječ zapisana pod nadahnućem Duha Svetoga; Predaja je Božja riječ koju su apostoli povjerili svojim nasljednicima. Učiteljstvo Crkve — papa i biskupi u zajedništvu s njim — služi Božjoj Riječi, tumačeći je vjerno i autoritativno.
Apostolska predaja
Apostolska predaja prenosi Kristovu objavu iz naraštaja u naraštaj. Krist Gospodin, u kojemu se dovršava sva Objava Boga Svevišnjega, zapovjedio je apostolima da evanđelje naviještaju svima i tako im priopćuju božanske darove. Dva su načina prenošenja: 1) Usmena predaja — apostoli su propovijedali, davali primjer, ustanovljavali uredbe i tako prenosili ono što su primili od Krista i naučili od Duha Svetoga. 2) Pismena predaja — apostoli i apostolski muževi zapisali su poruku spasenja pod nadahnućem Duha Svetoga. Apostolsko nasljedstvo: Da bi evanđelje bilo u Crkvi uvijek sačuvano cjelovito i živo, apostoli su za nasljednike ostavili biskupe, predavši im vlastito učiteljsko mjesto. Biskupi u zajedništvu s Petrovim nasljednikom (papom) čuvaju i tumače polog vjere. Predaja je živa — to nije mrtva pohrana prošlosti. Crkva, pod vodstvom Duha Svetoga, raste u razumijevanju predanih stvari i riječi: »razmišljanjem i proučavanjem, iskustvom duhovnih stvari i propovijedanjem onih koji su s biskupskim nasljedovanjem primili sigurnu karizmu istine« (DV 8).
Odnos između Predaje i Svetoga pisma
Sveta Predaja i Sveto pismo čvrsto su povezane i međusobno prožete. Izviru iz istoga božanskog izvora i tvore jednu cjelinu — sveta baština Božje Riječi povjerena Crkvi. »Sveta Predaja i Sveto pismo tvore jedan sveti polog Riječi Božje« (DV 10). Razlika: Pismo je Božja Riječ zapisana pod nadahnućem Duha Svetoga. Predaja prenosi Božju Riječ koju su apostoli povjerili svojim nasljednicima — ne samo u tekstu, nego u živom življenju vjere, u liturgiji, u molitvi, u svjedočanstvu. Učiteljstvo Crkve služi Božjoj Riječi — ne stoji iznad nje: »Učiteljstvo nije iznad Riječi Božje, nego joj služi, naučavajući samo ono što je predano« (DV 10). Zadaća autentičnog tumačenja Božje Riječi povjerena je živom Učiteljstvu Crkve — papi i biskupima u zajedništvu s njim. Učiteljstvo se služi oboje — Predajom i Pismom — kao jednim pologom vjere. Polog vjere (depositum fidei) nije povjerena pojedincima, nego čitavoj Crkvi. Sav sveti Božji narod, poučen Duhom Svetim, dionik je razumijevanja i prenošenja objavljene istine (sensus fidei).
Tumačenje pologa vjere
Polog vjere sadržan u Svetoj Predaji i u Svetom pismu povjeren je od apostola čitavoj Crkvi. Sav Božji narod, prionuvši uz nj, ujedinjen s pastirima, ustrajava u nauku apostolskome (DV 10). Zadaća autentičnog tumačenja povjerena je Učiteljstvu Crkve — papi i biskupima u zajedništvu s njim. Učiteljstvo ne stoji iznad Božje Riječi, nego joj služi: »naučava samo ono što je predano, koliko to — po božanskom nalogu i uz pomoć Duha Svetoga — pobožno sluša, sveto čuva i vjerno izlaže« (DV 10). Dogme: Učiteljstvo definira dogme — istine sadržane u božanskoj Objavi ili s njom bitno povezane. Dogme su obvezujuće za sve vjernike. One izražavaju vjeru na normativan način, ali ne iscrpljuju njezino otajstvo — uvijek je moguće dublje razumijevanje. Nadnaravni osjećaj vjere (sensus fidei): Sav Božji narod posjeduje nadnaravni osjećaj vjere — intuitivno prepoznavanje istine vjere pod vodstvom Duha Svetoga. »Sveukupnost vjernika... ne može pogriješiti u vjeri« kad se od biskupa do posljednjeg laika suglasi u stvarima vjere i ćudoređa (LG 12).