III. dio · Život · Dostojanstvo ljudske osobe
Moralnost strasti
Strasti su naravni pokreti osjetilne težnje. Same po sebi nisu ni moralno dobre ni loše — moralne postaju ukoliko ovise o razumu i volji. Moralna savršenost jest da čovjeka na dobro pokreće ne samo volja, nego i srce.
Strasti
Izraz »strasti« pripada kršćanskoj baštini. Pod izrazom čuvstva ili strasti podrazumijevaju se uzbuđenja ili pokreti čuvstvenosti koji potiču na djelovanje ili na nedjelovanje gledom na ono što se kao dobro ili kao zlo osjetilo ili zamislilo. Strasti su prirodne sastavnice ljudskog psihičkog života; one su kao neka posredništva i osiguravaju vezu između osjetnog i duhovnog života. Naš Gospodin veli da je ljudsko srce kao izvor iz kojeg se rađa pokret strasti. Strasti ima mnogo. Osnovna strast je ljubav koju izaziva privlačnost dobra. Ljubav budi želju za odsutnim dobrom i nadu da će ga postići. Taj pokret završava u užitku i u radosti posjedovanja dobra. Strah od zla uzrok je mržnji, odvratnosti i bojazni od budućeg zla. Taj pokret završava u žalosti zbog prisutnog zla i u srdžbi koja mu se protivi. 149. »Ljubiti znači nekome željeti dobro.« Svakom drugom čuvstvu izvor je u tom iskonskom pokretu ljudskog srca prema dobru. Samo dobro se može ljubiti. »Strasti su zle ako im je ljubav zla, a dobre ako im je ljubav dobra.«
Strasti i moralni život
Strasti same u sebi nisu ni dobre ni zle. One dobivaju ćudoredno određenje samo u mjeri u kojoj stvarno ovise o razumu i volji. Strasti se zovu voljnima »ili zato što ih volja naređuje, ili im se volja ne suprotstavlja«. Svojstveno je savršenosti ćudorednog ili ljudskog dobra da razum ravna strastima. Snažna čuvstva ne odlučuju ni o moralnosti ni o svetosti osoba; ona su neiscrpna zaliha predodžbi i uzbuđenja kojima se izražava ćudoredni život. Strasti su ćudoredno dobre kad pridonose dobru djelu; u suprotnom slučaju su zle. Osjetilne pokrete što ih prihvaća, ispravna volja usmjeruje prema dobru i blaženstvu; zla volja popušta neurednim strastima i povećava ih. Uzbuđenja i čuvstva mogu biti ugrađena u kreposti ili se izopačiti u mane. U kršćanskom životu sam Duh Sveti djeluje stavljajući u pokret cijelo biće, uključujući i njegove boli, strahove i žalosti, kao što je očito u smrtnoj borbi i muci Gospodinovoj. U Kristu mogu ljudski osjećaji zadobiti svoje usavršenje u ljubavi i u božanskom blaženstvu. Ćudoredna je savršenost u tome da čovjek bude usmjeren k dobru ne samo voljom, nego i svojom osjetilnom težnjom, prema riječima psalma: »Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živome« (Ps 84, 3). Dostojanstvo ljudske osobe Ukratko