III. dio · Život · Dostojanstvo ljudske osobe
Naš poziv na blaženstvo
Blaženstva su u središtu Isusova propovijedanja. Ona odgovaraju na naravnu čežnju za srećom koju je Bog usadio u srce čovjeka. Kršćansko blaženstvo je sudjelovanje u božanskoj naravi i u vječnom životu.
Blaženstva
Blaženstva su u središtu Isusova propovijedanja. Njihov navještaj opet preuzima obećanja dana izabranom narodu još od Abrahama. Ta su obećanja usavršena time što su usmjerena ne više prema pukom uživanju zemlje, nego prema Kraljevstvu nebeskom: Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko. Blago ožalošćenima: oni će se utješiti. Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju. Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi. Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe. Blago čistima srcem: oni će Boga gledati. Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko. Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slàžu protiv vas. Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima. (Mt 5, 3-12). Blaženstva ocrtavaju lice Isusa Krista i opisuju njegovu ljubav; izražavaju poziv vjernika pridruženih slavi njegove Muke i Uskrsnuća; ona osvjetljuju djela i stavove svojstvene kršćanskom životu; to su paradoksalna obećanja koja u nevoljama podržavaju nadu; naviještaju blagoslove i nagrade koje učenici tajanstveno već unaprijed kušaju; najprije su ostvarena u životu Djevice Marije i svih svetaca.
Čežnja za srećom
Blaženstva odgovaraju urođenoj čežnji za srećom. Ta čežnja je izvorno božanska: Bog ju je čovjeku usadio u srce da ga privuče k sebi, jer je samo on može ispuniti. »Zacijelo, svi želimo živjeti sretno, i nema ga među ljudima tko ne bi prihvatio tu tvrdnju, čak i prije nego što se do kraja izreče.« Dostojanstvo ljudske osobe »Kako dakle tražim tebe, Gospodine? Kad tražim tebe, Boga svog, tražim blaženi život. Tražit ću te da živi duša moja. Moje tijelo živi naime po mojoj duši, a moja duša živi po tebi.« »Jedino Bog zasićuje.« Blaženstva otkrivaju cilj ljudskog života, konačnu svrhu prema kojoj teže ljudski čini: Bog nas poziva na svoje blaženstvo. Taj je poziv upravljen svakome osobno, ali i sveukupnoj Crkvi, novom narodu onih koji su prihvatili obećanje i žive u vjeri u njega.
Kršćansko blaženstvo
Novi zavjet upotrebljava mnoge izraze da bi označio blaženstvo na koje Bog poziva čovjeka: dolazak Božjega kraljevstva; gledanje Boga: »Blago čistima srcem: oni će Boga gledati« (Mt 5, 8);20 ulazak u radost Gospodinovu;21 ulazak u Počinak Božji: »Ondje ćemo počinuti; ondje ćemo gledati; gledat ćemo i ljubiti; ljubit ćemo i slaviti. Eto, to će biti na kraju bez kraja. I koji drugi cilj imamo, ako ne doći u kraljevstvo kojemu neće biti kraja?« Bog nas je stavio u svijet radi toga da ga spoznamo, služimo mu i ljubimo ga i tako u nebo dođemo. Blaženstvo nas čini »zajedničarima božanske naravi« (2 Pt 1, 4) i vječnoga života. S njime čovjek ulazi u Kristovu slavu25 i u radost života Presvetog Trojstva. Takvo blaženstvo nadilazi razum i čisto ljudske sile. Ono je plod nezasluženog Božjeg dara. Zato se i zove nadnaravno, kao i milost koja čovjeku omogućuje da uđe u Božju radost. 228. »‘Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!’ Sigurno, zbog njegove veličine i njegove neizrecive slave, ‘Boga nitko ne može vidjeti i ostati živ’, jer Otac je nedokučiv; ali zbog svoje ljubavi, svoje dobrote prema ljudima i svoje svemogućnosti, on ide sve dotle da onima koji ga ljube daje povlasticu da ga vide [...] jer ‘što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu’.« Obećano blaženstvo stavlja nas pred presudne ćudoredne odluke. Poziva nas da očistimo srce od zlih nagona i da nastojimo ljubiti Boga iznad svega. Uči nas da se prava sreća ne nalazi u bogatstvu ili blagostanju, ni u ljudskoj slavi ili moći, ni u kojemu ljudskom djelu, ma kako ono korisno bilo, kao što su znanosti, tehnike i umjetnosti, ni u kojemu god stvorenju, nego u Bogu samome, vrelu svakog dobra i svake ljubavi: »Bogatstvo je veliko božanstvo današnjice; bogatstvu mnogi, silno mnoštvo ljudi iskazuje nagonsko poštovanje. Oni mjere sreću imutkom, a prema imutku mjere i čestitost. [...] Sve to proizlazi iz uvjerenja da se bogatstvom može sve. Bogatstvo je dakle jedan od idola našega vremena, a drugi idol je glasovitost. [...] Činjenica da smo poznati i da se o nama govori u svijetu (što bi se moglo zvati slavom u tisku), dovela je do toga da se glasovitost sama u sebi smatra dobrom, vrhovnim dobrom, čak predmetom pravog štovanja.« Deset Božjih zapovijedi, govor na gori i apostolska kateheza opisuju nam putove koji vode u nebesko kraljevstvo. Mi se u tomu zalažemo korak po korak svagdašnjim djelima, potpomognuti milošću Duha Svetoga. Snagom Kristove riječi, polagano donosimo u Crkvi plodove na slavu Božju. Ukratko