III. Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji

Volja Božja i naša volja

Volja je našeg Oca »da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine« (1 Tim 2, 3-4). On je »strpljiv [...] jer neće da tko propadne« (2 Pt 3, 9). Njegova zapovijed, koja obuhvaća sve druge i koja nam očituje njegovu volju, jest: da »ljubimo jedni druge, kao što je on nas ljubio«. On nam je »obznanio otajstvo svoje volje, po dobrohotnom naumu svojem što ga je prije zasnovao [...] uglaviti u Kristu – sve na nebesima i na zemlji [...]. U njemu smo i mi predodređeni, po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje« (Ef 1, 9-11). Mi ustrajno molimo da se taj dobrohotni naum potpuno ostvari na zemlji, kao što je već ostvaren na nebu. U Kristu, i to njegovom ljudskom voljom, volja je Očeva jednom zauvijek savršeno ostvarena. Ulazeći u svijet Isus kaže: »Evo, 39:, 45:, Apost. pob. Evangelii nuntiandi, 31: Molitva Gospodnja »Oče naš« dolazim vršiti, Bože, volju tvoju« (Heb 10, 7). Samo Isus može reći: »Ja uvijek činim što je njemu milo« (Iv 8, 29). U molitvi svoje smrtne borbe on potpuno pristaje uz volju Očevu: »Ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude« (Lk 22, 42). Evo zašto je Isus »sam sebe dao za grijehe naše [...] po volji Božjoj« (Gal 1, 4). »U toj smo volji prinosom tijela Isusa Krista posvećeni jednom zauvijek« (Heb 10, 10). Isus, »premda [...] Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati« (Heb 5, 8), a koliko većma mi, stvorenja i grješnici, koji smo u njemu postali posinjena djeca. Molimo Oca našeg da ujedini našu volju s voljom svoga Sina da vršimo njegovu volju, naum njegova spasenja za život svijeta. Mi smo za to u osnovi nemoćni, ali sjedinjeni s Isusom i snagom njegova Svetoga Duha možemo mu predati svoju volju i odlučiti da biramo ono što je njegov Sin uvijek izabrao: činiti što je Ocu milo. »Prianjajući uz Krista možemo s njime postati jedan duh, i tako vršiti njegovu volju; da ona bude tako savršeno ispunjena na zemlji kao što je na nebesima.« »Promatrajte kako nas [Isus Krist] uči biti poniznima, očitujući nam kako naša krepost ne ovisi samo o našem nastojanju, nego i o milosti Božjoj. On ovdje zapovijeda svakom vjerniku koji moli da to čini općenito za cijelu zemlju. On, naime, ne kaže:’Budi volja tvoja’ u meni ili u vama, nego ‘po svoj zemlji’: i to zato da zabluda bude otklonjena, a da zavlada istina, da mana bude uništena, a procvjeta krepost i da se zemlja više ni u čemu ne razlikuje.« Molitvom možemo »razabirati što je volja Božja« i dobiti »postojanost da je vršimo«. Isus nas uči da se u Kraljevstvo nebesko ne ulazi riječima, nego vršeći »volju Oca mojega koji je na nebesima« (Mt 7, 21). »Bog uslišava onoga tko vrši njegovu volju« (Iv 9, 31). To je snaga molitve Crkve u ime njezina Gospodina, nadasve u euharistiji. na je zajedništvo posredovanja s Presvetom Bogorodicom95 i svim svetima koji su bili »ugodni« Gospodinu, jer nisu htjeli drugo doli njegovu volju. »Riječi: ‘Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji’ možemo još, bez povrede istine, prevesti: kao u našem Gospodinu Isusu Kristu tako i u Ckvi: u Zaručniku koji je izvršio volju Očevu tako i u Zaručnici s kojom je on zaručen.« IV. »Kruh naš svagdanji daj nam danas«