IV. Kruh naš svagdanji daj nam danas

Kruh svagdašnji — tjelesni i duhovni

»Daj nam«: lijepo je to povjerenje djece koja sve očekuju od Oca. »On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima« (Mt 5, 45), i sve živo »hrani na vrijeme« (Ps 104, 27). Isus nas uči toj molitvi koja, u stvari, slavi našeg Oca, jer priznaje koliko je On dobar iznad svake dobrote. »Daj nam« izraz je i Saveza: mi smo njegovi a on je naš, i za nas. No ovim »naš« priznajemo ga i kao Oca svih ljudi te ga, solidarni s njihovim potrebama i patnjama, molimo za sve. »Kruh naš«. Otac koji nam daruje život ne može nam ne dati za život potrebnu hranu i sva »odgovarajuća« tvarna i duhovna dobra. U Govoru na gori Isus naglašava to sinovsko pouzdanje, koje surađuje s providnošću Oca našega. On nas ne poziva na pasivnost,98 nego nas hoće osloboditi svakoga tjeskobna nemira i svake zabrinutosti. Takvo je djetinje predanje djece Božje. »Onima koji traže Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost on obećava dati sve drugo kao dodatak. Sve, naime, pripada Bogu, i onomu koji ima Boga ništa ne nedostaje, ako on sâm ne nedostaje Bogu.« No, činjenica da ima onih koji zbog nedostatka kruha gladuju, otkriva drugu dubinu ove prošnje. Drama gladi u svijetu poziva kršćane, koji mole u istini, na djelatnu odgovornost prema braći, i to kako Molitva Gospodnja »Oče naš« osobnim ponašanjem, tako i solidarnošću s cijelom ljudskom obitelji. Ova se prošnja Gospodnje molitve ne da odvojiti od prispodobâ o siromašnom Lazaru100 i o posljednjem sudu. Kao kvasac u tijestu, novost Kraljevstva mora Duhom Kristovim uzdignuti zemlju. I mora se očitovati uspostavom pravde u osobnim, društvenim, gospodarskim i međunarodnim odnosima; i ne smije se zaboraviti da nema pravedna ustroja bez ljudi koji hoće da budu pravedni. Riječ je o »našem« kruhu, »jednomu« za »mnoge«. Siromaštvo je prema blaženstvima krepost sudijeljenja: poziva na zajedništvo i dijeljenje tvarnih i duhovnih dobara, ne prisilom, nego iz ljubavi, da obilje jednih namiri oskudicu drugih. »Moli i radi.« »Molite kao da sve ovisi o Bogu, a radite kao da sve ovisi o vama«. I kad smo uradili svoj posao, hrana ostaje dar Oca našega: dobro je njega za nju moliti i njemu zahvaljivati. To je i smisao blagoslova stola u kršćanskoj obitelji. Ta prošnja i odgovornost koju uključuje vrijedi za još jednu glad od koje ljudi trpe: »Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta« (Mt 4, 4),106 a to je glad za njegovom riječi i njegovim Duhom. Kršćani moraju uložiti sve svoje sile da »siromasima navijeste evanđelje«. Postoji glad na zemlji, »ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Gospodnje« (Am 8, 11). Zato, izrazito kršćanski smisao četvrte prošnje odnosi se na Kruh Života: na prihvaćanje riječ i Božje vjerom i na primanje Tijela Kristova u euharistiji. Iz benediktinske tradicije., 48: Izreka koja se pripisuje Ignaciju Loyolskom; 6, 14: MHSI 85, 631. »Danas« je također izraz povjerenja. Gospodin nas tome uči,108 nije ga mogla izmisliti naša preuzetnost. Budući da se prije svega tiče Božje riječi i Tijela Božjega Sina, »danas« nije samo ono našega smrtnog vremena, nego je to Božje »Danas«. »Ako svaki dan primaš kruh, za tebe je svaki dan danas. Ako je Krist tvoj danas, on za tebe uskrisava svaki dan. Kako to? ‘Ti si sin moj, danas te rodih’ (Ps 2, 7). Danas, to jest, kada Krist uskrisava.« »Svagdanji«. Ova riječ se, grčki ἐπιούσιον, ne nalazi ni na jednom drugom mjestu Novog zavjeta. Uzeta u vremenskom značenju, pedagoški podvlači ono »danas«,110 da nas utvrdi u »beziznimnome« povjerenju. Uzeta u kvalitativnom značenju kazuje ono što je nužno za život i, u širem smislu, svako dobro koje dostaje za opstanak. Uzeta u doslovnom smislu (ἐπιούσιον: nadnasušni, nadnaravni) ta riječ neposredno znači Kruh Života, Tijelo Kristovo, »lijek besmrtnosti« bez kojega nemamo života u sebi. Konačno, nadovezano na prethodno, očevidno je nebesko značenje: »ovaj dan« jest dan Gospodnji, dan Gozbe u kraljevstvu, anticipirane u euharistiji, koja je predokus Kraljevstva koje dolazi. I zato je prikladno da se euharistijsko bogoslužje slavi »svaki dan«. »Euharistija je kruh naš svagdanji […]. Osobita krepost ove božanske hrane jest njezina ujedinjujuća snaga: ona nas ujedinjuje sa Spasiteljevim tijelom i čini nas njegovim udovima, da bismo postali ono što primamo. [...] Taj su kruh svagdanji i čitanja koja svaki dan slušate u Crkvi, u himnima koji se pjevaju i koje pjevate. Sve nam je to nužno na našem zemaljskom hodočašću.« Nebeski nas Otac potiče da, kao djeca neba, molimo (za) Kruh nebeski. Krist »sâm je taj kruh, posijan u Djevicu, uzrastao u tijelu, oblikovan u muci, ispečen u peći groba, čuvan u Crkvi i donesen na oltare svaki dan dijeli vjernicima nebesku hranu«. Molitva Gospodnja »Oče naš« V. »Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim«