III. dio · Život · Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!
Deseta zapovijed
Deseta zapovijed zabranjuje pohlepu za tuđim dobrima i neurednu želju za materijalnim bogatstvom. Zavist je glavni grijeh — žalost zbog tuđeg dobra i pretjerana želja da ga se prisvoji. Isus traži od svojih učenika da mu daju prednost pred svim i svačim. Siromaštvo srca i čežnja za Bogom — »Hoću vidjeti Boga« — dovršavaju poruku Dekaloga.
Nered požuda
Deseta zapovijed razvija i upotpunjuje devetu, koja govori o požudi puti. Deseta zabranjuje pohlepu za tuđim dobrom, koja je korijen krađe, grabeža i prijevare, što ih zabranjuje sedma zapovijed. »Požuda očiju« (1 Iv 2, 16) vodi nasilju i nepravdi zabranjenima petom zapovijedi. Požudi, kao i bludu, podrijetlo je u idolopoklonstvu zabranjenom trima prvim zapovijedima Zakona. Deseta zapovijed cilja na nakanu srca; zajedno s devetom, sažimlje sve zapovijedi Zakona.
Želje Duha
Spasenjska rasporedba Zakona i Milosti odvraća srce ljudî od požude i zavisti: obraća ga k želji za Najvišim Dobrom i uči željama Duha Svetoga koji nasićuje ljudsko srce. Bog obećanjâ oduvijek je upozoravao čovjeka protiv zavodljivosti onoga što se, sve od početka, prikazuje »dobrim za jelo, za oči zamamljivim, a za mudrost poželjnim« (Post 3, 6). Zakon povjeren Izraelu nije nikad dostajao za opravdanje onih koji su mu bili podređeni; dapače, postao je oruđem »požude«. Neujednačenost između htijenja i činjenja278 pokazuje na sukob između Zakona Božjeg koji je »zakon razuma« i drugog zakona »koji me zarobljuje zakonom grijeha koji je u udovima mojim« (Rim 7, 23). »Sad se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista, za sve koji vjeruju« (Rim 3, 21-22). Otada vjernici Kristovi »razapeše tijelo strastima i požudama« (Gal 5, 24); oni su vođeni Duhom279 i slijede želje Duha.280
Siromaštvo srca
Isus učenicima nalaže da njemu daju prednost pred svime i pred svima te im predlaže da se »odreknu svega što posjeduju« poradi njega i evanđelja. Malo prije svoje muke daje im za primjer Deset zapovijedi Božjih siromašnu udovicu iz Jeruzalema koja je, od svoga siromaštva, dala sve što je imala za življenje. Zapovijed o slobodi srca s obzirom na bogatstvo obvezatna je za ulazak u Kraljevstvo nebesko. Svi Kristovi vjernici treba da »ispravno ravnaju svojim osjećajima, da ih ne bi upotreba stvari ovoga svijeta i privezanost uz bogatstvo nasuprot duha evanđeoskog siromaštva odvratila od nastojanja oko savršene ljubavi«. »Blago siromasima duhom« (Mt 5, 3). Blaženstva otkrivaju poredak sreće i milosti, ljepote i mira. Isus uznosi radost siromahâ, kojima već pripada Kraljevstvo Božje: Utjelovljena Riječ zove »siromaštvom u duhu« dragovoljnu poniznost ljudskog duha i njegovo odricanje, a Apostol nam daje za uzor siromaštvo Božje kad kaže: »Radi vas posta siromašan« (2 Kor 8, 9). Gospodin kori bogataše, što u obilju dobara nalaze svoju utjehu. »Oholica traži zemaljsku moć, dok siromah duhom traži Kraljevstvo nebesko.« Prepuštanje Providnosti Oca nebeskoga oslobađa čovjeka od brige za sutra. Pouzdanje u Boga priprema mu blaženstvo siromahâ. Oni će Boga gledati. IV. »Hoću vidjeti Boga«
Hoću vidjeti Boga
Želja za pravom srećom oslobađa čovjeka neumjerene privrženosti dobrima ovoga svijeta, da bi se ispunila u gledanju i blaženstvu Božjemu. »Obećanje da ćemo Boga vidjeti nadilazi svako blaženstvo. [...] U Svetom pismu, vidjeti znači posjedovati. Tko dakle vidi Boga, polučio je sva dobra što se mogu zamisliti.«