III. dio · Život · Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!
Deveta zapovijed
Deveta zapovijed upozorava na opasnost tjelesne požude. Krštenje daje milost čišćenja od grijeha, ali borba protiv požude ostaje. Čistoća srca zahtijeva stidljivost — ona čuva intimnost osobe i štiti od nezdrave znatiželje.
Čišćenje srca
Srce je središte moralne ličnosti: »Iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke« (Mt 15, 19). Borba protiv tjelesne požude prolazi kroz čišćenje srca i vježbanje umjerenosti: »Drži se u jednostavnosti i budi nevin i bit ćeš poput male djece koja ne poznaju razaralačko zlo što razara život ljudi.« Šesto blaženstvo naviješta: »Blago čistima srcem: oni će Boga gledati« (Mt 5, 8). »Čisti srcem« su oni koji su svoj um i volju uskladili sa zahtjevima Božje svetosti, poglavito na tri područja: u ljubavi,259 čistoći ili spolnoj ispravnosti i u260 ljubavi prema istini i pravovjerju. Postoji veza između čistoće srca, tijela i vjere: Vjernici treba da vjeruju članke Vjerovanja: »da se vjerujući pokoravaju Bogu; da pokoravajući se žive dobro; da živeći dobro čiste svoje srce i da čisteći srce razumiju ono što vjeruju«. »Čistima srcem« obećano je da će gledati Boga licem u lice i da će mu biti slični. Čistoća srca je preduvjet za gledanje. Već odsada daje nam da vidimo kako Bog vidi da drugoga primamo kao »bližnjega«; omogućuje nam da u ljudskom tijelu, svojemu i bližnjega, vidimo hram Duha Svetoga, očitovanje božanske ljepote.
Borba za čistoću
Krst daje onome koji ga prima milost očišćenja od svih grijeha. Ali krštenik mora nastaviti borbu protiv požude tijela i neurednih pohota. Po milosti Božjoj postiže čistoću srca: — krepošću i darom čistoće, jer čistoća daje da ljubimo ispravna i nepodijeljena srca; — čistom nakanom koja se sastoji u tomu da nam je vazda pred očima istinski čovjekov cilj: priprostim okom krštenik teži pronaći i ispuniti volju Božju u svemu. — čistim pogledom, vanjskim i nutarnjim; stegom osjećaja i mašte; odbijanjem svake naslade u nečistim mislima koje idu za tim da odvrate od puta Božjih zapovijedi: »Pogled u nerazumnih budi strast« (Mudr 15, 5); — molitvom: »Vjerovao sam da je uzdržljivost stvar vlastitih snaga, a svojih nisam bio svjestan, jer sam bio toliko glup da nisam znao […] da nitko, kako je pisano, ne može biti uzdržljiv ako mu Ti to ne dadneš. Dakako da bi mi bio dao, da sam skrušenim srcem kucao na uha tvoja i da sam čvrstom vjerom na Te prenio svoju brigu.« Čistoća zahtijeva stidljivost. Ona je sastavni dio umjerenosti. Stidljivost čuva intimnost osobe. Ona odbija otkrivati ono što mora ostati skriveno. Upravljena je k čistoći i izraz je njezine finoće. Ravna pogledima i gestama u skladu s dostojanstvom osoba i njihova združivanja. Stidljivost štiti otajstvo osoba i njihove ljubavi. Svjetuje strpljivost i umjerenost u ljubavnom odnosu; traži da se poštuju uvjeti dara i konačnog međusobnog predanja muža i žene. Stidljivost je čednost. Ona nadahnjuje izbor odjeće. Ona čuva šutnju ili suzdržanost ondje gdje se javlja rizik nezdrave znatiželje. Tu stidljivost postaje diskretnost. Postoji stidljivost ne samo osjećajâ nego i tijela. Ona ustaje, na primjer, protiv »radovidnih« istraživanja ljudskog tijela za određene reklame ili protiv nastojanja nekih medija da idu predaleko u prikazivanju prijateljski izraženih intimnih tajna. Stidljivost nadahnjuje način življenja koji omogućuje oduprijeti se navaljivanju mode i pritiscima vladajućih ideologija. Oblici što ih stidljivost poprima različiti su u raznim kulturama. Ipak, posvuda se ona očituje kao predosjećaj duhovnog dostojanstva svojstvena čovjeku. Ona se rađa buđenjem savjesti osobe. Učiti djecu i mlade stidljivosti znači buditi u njima poštivanje ljudske osobe. Deset zapovijedi Božjih Kršćanska čistoća zahtijeva čišćenje društvenoga ozračja. Od sredstava društvenog priopćivanja ona zahtijeva izvješćivanje koje pazi na poštivanje i umjerenost. Čistoća srca oslobađa od raširenog erotizma i odvraća od predstava koje potiču bolećivu znatiželju i opsjenu. Ono što se naziva ćudoredna popustljivost počiva na krivu poimanju ljudske slobode; da bi se izgradila, ljudska se sloboda treba prethodno dati odgojiti moralnim zakonom. Treba tražiti od odgovornih za odgoj da mladima omoguće pouku koja će poštivati istinu, vrline srca i čovjekovo moralno i duhovno dostojanstvo. »Kristova blagovijest stalno obnavlja život i kulturu palog čovjeka; ona suzbija i uklanja zablude i zla koja proizlaze iz trajno prijeteće zavodljivosti grijeha. Neprestano pročišćava i uzdiže ćudorednost narodâ. Vrhunaravnim darovima iznutra oplođuje, učvršćuje, usavršava i u Kristu obnavlja duhovne vrline i talente svakoga naroda i vremena.« Ukratko